Uvod

Kako ste došli na ovu stranicu sigurno ste već u rukama imali stripove i znate da se radi o tzv. devetoj umjetnosti. Nije nam namjera ovdje dati prikaz razvitka stripa kroz povijest, niti nabrajati sve vrste stripova i načina crtanja jer za to bi nam trebao prostor barem jedne podeblje knjige. Spomenut ćemo samo neke osnovne elemente stripa i pravila na koja vrijedi obratiti pažnju.

Svi vi koji ste već čitali stripove znate da se stripovi kao i bilo koja grana umjetnosti bave nepreglednim mnoštvom tema i crtani su u bezbroj stilova, načina i tehnika. Nema ograničenja onoga što strip unutar svoje dvije dimenzije na stranicama ne može i ne smije prikazati. 

U stripu se spajaju vizualni (crtež i slika) i narativni (tekst i radnja) djelovi u jednu cjelinu, no tekst nije nužan dio stripa i radnja može biti predstavljena samo vizualno.

Osnovni element stripa je sličica tj. kadar. Ako se strip sastoji samo od jednog reda kadrova to se zove pasica stripa, 

Borovnica, Darko Macan

a kompoziciju od više redova ili više dinamički raspoređenih kadrova na stranici zovemo tabla stripa. 

Osmoškolci, Ivica Bednjanec


Strip može biti i samo jedna tabla stripa, ali i njih puno više ujedinjenih u strip magazinu, knjizi ili u tzv. tom stripa, ovisno o obimu radnje.

Raspored kadrova unutar table stripa čini kompoziciju stranice. Ona može biti pravilna od jednakih ili približno jednakih veličina kadrova kao na primjeru iznad ili dinamična i razigrana kao na donjem primjeru.

Tajne čovjekova tijela, Fernando Fernandez

Kod komponiranje stranice važno je slijediti logiku čitanja kadrova. U donjem primjeru vidimo kako radnja u zadnja tri kadra teče obrnuto od kazaljki na satu jer zadnji kadar gotovo uvijek završava na desnoj strani kako bi se radnja na sljedećoj stranici mogla logički nadovezati na njega.

Gaston, André Franquin

Važan dio stripova čine i oblačići za teks. Tekst nije uvijek upisan u oblačiće, on može biti ispisan i slobodno po stranici između crteža ili oko crteža. U oblačiću treba ostaviti dovoljno prostora da tekst unutar njega "diše", da nije naguran od ruba do ruba oblačića i time nepregledan i težak za čitanje. Oblačić opcrtan pravilnom linijom i sa strelicom u smjeru govornika označava govor koji se čuje, a ako su umjesto strelice kružići koji idu od oblačića do lika i ako je oblačić "naboran" kao oblak to znači da lik razmišlja. Ako je oblačić nazubljen kao zvijezda znači da lik viče. Glasnoća glasa kojom neki lik govori dočarava se i povećanim i podebljanim slovima i interpunkcijom (uskličnik) unutar oblačića. Oblačići se uvijek postavljaju tako da se čitaju s lijeva na desno. Npr. ako jedan lik pita nešto drugog, oblačić s pitanjem nalazi se više na lijevoj strani kadra, a s odgovorom više na desnoj. Tekst koji opisuje ili objašnjava radnju, mjesto ili vrijeme (nije dijalog) ne stavlja se u oblačić nego u poseban kvadrat ili prostor unutar kadra.

Svaki strip započinje idejom i smišljanjem radnje. Zatim razradom likova, njihovog izgleda i karaktera. Nakon toga raspored tijeka radnje i kadrova na stranici ili u pasici. Prije finalnog crtanja poželjno je skiciranje, tako je lakše uočiti kako se radnja odvija na stranici i postoje li problemi s preglednošću. Korisno je prvo konstruirati kompoziciju kadrova na stranici (dosadan dio s ravnalom), a tek zatim ucrtavati likove i pozadine u njih. 

Eto, to su neke od osnova na koje treba obratiti pažnju pri crtanju stripova. Ako unutar nastave likovnog odgoja imate temu stripa, pitajte svoje nastavnike i nastavnice sve što vas zanima, a ako se želite više informirati o stripu i zabaviti čitajući ih, otiđite u svoju lokalnu knjižnicu. Gotovo svaka ima police sa stripovima i na dječjem odjelu kao i odjelu za odrasle.



Tintin, Hergé